​​​​​​​​samo

​tango

Povijest ukratko:

Photo Tomislav Veić - Tango in colors.

Photo Tomislav Veić  

U drugom dijelu 1800. i početkom 1900-ih u Argentinu su se slijevali ogromni valovi useljenika. Većina njih bili su neženje u nadi za boljim životom: nadali su se stjecanju dovoljno novaca i sanjali o povratku kući. Međutim u većini slučajeva to je bio neostvaren san. Tango je nastao iz njihove potrebe da nađu utjehu i empatiju.

Iako je imućno društvo u početku na tango gledalo s određenim omalovažavanjem, mlađe generacije u Buenos Airesu su ga usvojile. Početkom 20. stoljeća tango se etablira u Buenos Airesu i počinje se širiti na nacionalnoj razini i šire u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja.

Ista ta generacija imućnih mladih donosi tango 1913. u Pariz od kuda se munjevito širi Europom. Tango se nastavio širiti diljem svijeta tijekom 1920-ih i 1930-ih, a te 30-e se spominju i kao "zlatno doba" u Argentini. Zemlja je postala jedna od najbogatijih država u Južnoj Americi, umjetnost je procvala, a tango je postao temeljni izraz argentinske kulture.

U 1950-im godinama, u vrijeme političke represije, tango je bio okarakteriziran kao buntovni, a tekstovi su počeli odražavati političke stavove, što je rezultiralo zabranom velikih plesnih okupljanja, prisiljavajući plesače i glazbenike u “podzemlje”.

Tijekom tog razdoblja tango je ostao na životu zahvaljujući sponzorstvima gostujućih umjetnika od strane zemalja poput Japana, a u potpunosti se vratio na scenu u Parizu sredinom 1980-ih.

Međutim već 1998. godine Argentinu svladava velika ekonomska kriza koja traje do 2002. godine. Veliki broj mladih ljudi iseljava iz Argentine u potrazi za boljim životom. Povijest se na neki način ponavlja u obrnutom slijedu. Glazbeno plodonosne 80-e u cijelom svijetu fuzionirale su se s glazbenom tradicijom argentinskog tanga te dale prostor novim generacijama da na njima prihvatljiv način nađu utjehu i empatiju. 

Argentinsku i urugvajsku tradiciju, sada poznatu diljem svijeta, razvili su europski doseljenici, potomci afričkih robova i oni rodom iz španjolskih regija poznatijih kao ''criollos". Ovaj široki raspon običaja, vjerovanja i rituala spojeni je i tvori prepoznatljiv kulturni identitet.

Najprepoznatljiviji dijelovi identiteta argentinskog tanga su glazba, ples i poezija, koji utjelovljuju i potiču raznolikosti i kulturni dijalog. Argentinski tango iz tradicionalnih plesnih dvorana Buenos Airesa i Montevidea širi duh zajedništva širom svijeta, prilagođavajući se novim sredinama i promjenama vremena.

Ime: ARGENTINSKI TANGO
Rođen: 1880.
Mjesto: Rio de la Plata​

Opis: 

Godine 2009. argentinski tango upisan je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

OSOBNA ISKAZNICA

Tango danas pripada svima. Pleše se diljem cijelog svijeta noseći poruku čovječnosti kroz posvećivanje pažnje partneru i uspješnu komunikaciju kroz ples, glazbu i riječ. Zajedništvo koje se stvara nije ograničeno nacionalnim, religijskim, političkim i kulturnim razlikama.

Limunada

Ples argentinski tango je društveni ples koji se razlikuje od dvoranskog plesa (uključujući i dvoranski tango) u svojem držanju, pokretu i ponajprije namjeri. Za razliku od standardnih i latinoameričkih plesova (dvoranski plesovi), koji imaju tendenciju više strukturiranja, društveni tango (argentinski tango) je improvizacija, a svaki korak spontano otkriće u trenutku kroz odnos s partnerom i glazbom.

Iako je argentinski tango uglavnom ograničen "običnim" ritmovima, ima beskonačnu raznolikost vrsta koraka. Ipak, ono najvažnije što čini argentinski tango nisu koraci, već način na koji se plešu. Veza između partnera uvjet je uspješnog plesa. Kako bi mogli uspješno plesati i svaki korak spontano improvizirati, oba partnera moraju posvetiti punu pažnju jedan drugom. Upravo u učenju kako posvetiti potpunu pažnju svojem partneru i ostvariti uspješnu komunikaciju kroz pokret i ples leži najveća snaga argentinskog tanga.